載入中...
找到100個詞
a
/a/
Suprotni veznik koji povezuje dijelove rečenice uz blagu suprotnost.
ako
/ˈakɔ/
Pogodbeni veznik kojim se izražava uvjet.
ali
/ˈali/
Suprotni veznik kojim se izražava suprotnost prethodnome.
bi
/bi/
Pomoćna riječca za tvorbu kondicionala (pogodbenog načina).
bio
/ˈbiɔ/
Muški rod radnog glagolskog pridjeva glagola biti.
biti
/ˈbiti/
Postojati; nalaziti se u nekom stanju ili na nekom mjestu.
da
/da/
Veznik koji uvodi zavisnu rečenicu ili izražava namjeru.
dan
/dan/
Vremensko razdoblje od dvadeset četiri sata; dio dana kad je svjetlo.
dati
/ˈdati/
Predati nekome nešto u posjed; pružiti.
dijete
/ˈdijete/
Ljudsko biće u ranom periodu života; nečiji sin ili kći.
do
/dɔ/
Prijedlog koji označava granicu, cilj ili blizinu u prostoru i vremenu.
dobar
/ˈdɔbar/
Koji ima pozitivne osobine, kvalitet ili vrijednost.
dobro
/ˈdɔbrɔ/
Prilog koji označava da je nešto na zadovoljavajući način ili u redu.
doći
/ˈdɔtɕi/
Stići na neko mjesto krećući se prema govorniku.
drugi
/ˈdruɡi/
Koji dolazi po redu iza prvoga; koji nije isti, različit.
ga
/ɡa/
他
gdje
/ɡdje/
Upitni i odnosni prilog za mjesto; na kojem mjestu.
godina
/ˈɡɔdina/
Vremensko razdoblje od dvanaest mjeseci.
grad
/ɡrad/
Veliko naseljeno mjesto s razvijenom infrastrukturom i mnogo stanovnika.
htjeti
/ˈxtjeti/
Imati želju ili volju za nečim; željeti.
hvala
/ˈxʋala/
Riječca kojom se izražava zahvalnost.
i
/i/
Veznik kojim se povezuju riječi, izrazi ili rečenice iste vrijednosti.
ili
/ˈili/
Rastavni veznik kojim se izražava izbor između mogućnosti.
imati
/ˈimati/
Posjedovati nešto; raspolagati nečim.
ići
/ˈitɕi/
Kretati se pješice s jednog mjesta na drugo.
ja
/ja/
Lična zamjenica prvog lica jednine kojom govornik označava sebe.
je
/je/
Treće lice jednine prezenta glagola biti; nalazi se, jeste.
jedan
/ˈjedan/
Osnovni broj koji označava količinu od jedne jedinice.
kad
/kad/
Upitni i odnosni prilog koji označava vrijeme; u koje vrijeme.
kada
/ˈkada/
Prilog za vrijeme; u koje vrijeme, u kojem trenutku.
kako
/ˈkakɔ/
Upitni i odnosni prilog koji označava način.
kao
/ˈkao/
Poredbena riječca kojom se izražava sličnost ili usporedba.
ko
/kɔ/
誰
koji
/ˈkɔji/
Odnosna i upitna zamjenica kojom se izdvaja ili pobliže određuje neko ili nešto.
kroz
/krɔz/
Prijedlog koji označava prolaz nekog prostora ili vremenskog razdoblja.
kuća
/ˈkutɕa/
Građevina u kojoj ljudi žive; dom.
li
/li/
嗎
lijep
/lijep/
Koji ima ugodan izgled ili izaziva estetsko zadovoljstvo.
majka
/ˈmajka/
Ženski roditelj u odnosu na svoje dijete.
malo
/ˈmalɔ/
Prilog koji označava malu količinu, stepen ili kratko trajanje.
me
/me/
Enklitički oblik akuzativa i genitiva zamjenice ja; mene.
mi
/mi/
Lična zamjenica prvog lica množine kojom se označava govornik i drugi.
mnogo
/ˈmnɔɡɔ/
Prilog koji označava veliku količinu ili visok stepen.
more
/ˈmɔre/
Velika slana vodena površina koja pokriva veliki dio Zemlje.
moći
/ˈmɔtɕi/
Biti u stanju ili imati mogućnost da se nešto uradi.
može
/ˈmɔʒe/
Treće lice jednine prezenta glagola moći; ima mogućnost.
na
/na/
Prijedlog koji označava mjesto na površini nečega ili usmjerenost.
ne
/ne/
Riječca kojom se poriče radnja, stanje ili izražava odbijanje.
nema
/ˈnema/
Bezlični oblik kojim se izražava nepostojanje ili odsustvo nečega.
nije
/ˈnije/
Odrični oblik trećeg lica jednine prezenta glagola biti.
ništa
/ˈniʃta/
Odrična zamjenica koja označava odsustvo bilo koje stvari.
njega
/ˈɲeɡa/
Naglašeni oblik akuzativa i genitiva zamjenice on; njega.
njegov
/ˈɲeɡɔʋ/
Prisvojna zamjenica koja izražava pripadanje muškom licu.
novi
/ˈnɔʋi/
新的
od
/ɔd/
從
on
/ɔn/
Lična zamjenica trećeg lica jednine muškog roda.
ona
/ˈɔna/
Lična zamjenica trećeg lica jednine ženskog roda.
onda
/ˈɔnda/
Prilog koji označava vrijeme nakon nečega ili u prošlosti; tada, zatim.
otac
/ˈɔtats/
Muški roditelj u odnosu na svoje dijete.
ovaj
/ˈɔʋaj/
Pokazna zamjenica koja upućuje na nešto blisko govorniku.
ovako
/ˈɔʋakɔ/
這樣
ovdje
/ˈɔʋdje/
Prilog za mjesto koji označava blizinu govornika; na ovom mjestu.
ovo
/ˈɔʋɔ/
Pokazna zamjenica srednjeg roda za nešto blisko govorniku.
pa
/pa/
Veznik koji izražava posljedicu ili nadovezivanje; onda, zatim.
po
/pɔ/
Prijedlog koji označava način, kretanje ili raspored.
posao
/ˈpɔsaɔ/
Djelatnost koju čovjek obavlja radi zarade; zaposlenje ili zadatak.
prijatelj
/ˈprijatel̠/
朋友
prvi
/ˈpr̩ʋi/
Koji dolazi na početku niza, prije svih ostalih.
raditi
/ˈraditi/
Obavljati neki posao ili djelatnost; činiti nešto.
reći
/ˈretɕi/
Izgovoriti, saopćiti nešto riječima.
riječ
/ˈrijetʃ/
Osnovna jedinica jezika koja ima značenje; ono što se izgovori.
ruka
/ˈruka/
手臂
sa
/sa/
和;從
sada
/ˈsada/
Prilog koji označava sadašnji trenutak; u ovom trenutku.
sam
/sam/
Prvo lice jednine prezenta glagola biti; jesam.
samo
/ˈsamɔ/
Prilog koji izražava ograničenje; ni više ni manje nego to.
sav
/saʋ/
Zamjenica koja obuhvata cjelinu ili ukupnost nečega.
se
/se/
自己
si
/si/
Drugo lice jednine prezenta glagola biti; jesi.
su
/su/
Treće lice množine prezenta glagola biti; jesu.
svaki
/ˈsʋaki/
Zamjenica koja pojedinačno obuhvata sve članove neke skupine.
sve
/sʋe/
Neodređena zamjenica koja obuhvata cjelinu ili sve stvari.
taj
/taj/
Pokazna zamjenica za nešto što je blizu sagovornika ili već spomenuto.
tako
/ˈtakɔ/
Prilog koji označava način ili stepen; na taj način, u tolikoj mjeri.
te
/te/
Sastavni veznik kojim se povezuju rečenice; i, pa.
ti
/ti/
Lična zamjenica drugog lica jednine kojom se oslovljava sagovornik.
treba
/ˈtreba/
Biti potrebno; valjati da se nešto uradi.
u
/u/
Prijedlog koji označava mjesto unutar nečega ili kretanje prema unutra.
velik
/ˈʋelik/
Koji ima znatne dimenzije, obim ili važnost; koji nije mali.
već
/ʋetɕ/
Prilog koji označava da se nešto dogodilo ranije nego što se očekivalo.
vidjeti
/ˈʋidjeti/
Opažati okom; primijetiti nešto očima.
voda
/ˈʋɔda/
Bezbojna tekućina bez mirisa i okusa, neophodna za život.
vrijeme
/ˈʋrijeme/
Trajanje pojava mjereno satima, danima i godinama.
vrlo
/ˈʋr̩lɔ/
Prilog kojim se pojačava značenje pridjeva ili priloga; veoma.
za
/za/
Prijedlog koji označava svrhu, namjenu ili cilj.
zašto
/ˈzaʃtɔ/
Upitni prilog kojim se traži razlog ili uzrok nečega.
znati
/ˈznati/
Imati saznanje ili vještinu o nečemu.
čovjek
/ˈtʃɔʋjek/
Ljudsko biće; odrasla muška osoba.
što
/ʃto/
Upitna i odnosna zamjenica za neživo; koja stvar.
život
/ˈʒiʋɔt/
Postojanje živih bića; tok nečijeg postojanja od rođenja do smrti.
a
/a/
Suprotni veznik koji povezuje dijelove rečenice uz blagu suprotnost.
ako
/ˈakɔ/
Pogodbeni veznik kojim se izražava uvjet.
ali
/ˈali/
Suprotni veznik kojim se izražava suprotnost prethodnome.
bi
/bi/
Pomoćna riječca za tvorbu kondicionala (pogodbenog načina).
bio
/ˈbiɔ/
Muški rod radnog glagolskog pridjeva glagola biti.
biti
/ˈbiti/
Postojati; nalaziti se u nekom stanju ili na nekom mjestu.
da
/da/
Veznik koji uvodi zavisnu rečenicu ili izražava namjeru.
dan
/dan/
Vremensko razdoblje od dvadeset četiri sata; dio dana kad je svjetlo.
dati
/ˈdati/
Predati nekome nešto u posjed; pružiti.
dijete
/ˈdijete/
Ljudsko biće u ranom periodu života; nečiji sin ili kći.
do
/dɔ/
Prijedlog koji označava granicu, cilj ili blizinu u prostoru i vremenu.
dobar
/ˈdɔbar/
Koji ima pozitivne osobine, kvalitet ili vrijednost.
dobro
/ˈdɔbrɔ/
Prilog koji označava da je nešto na zadovoljavajući način ili u redu.
doći
/ˈdɔtɕi/
Stići na neko mjesto krećući se prema govorniku.
drugi
/ˈdruɡi/
Koji dolazi po redu iza prvoga; koji nije isti, različit.
ga
/ɡa/
他
代詞 on/ono 的賓格和屬格附著形式;他/它。
gdje
/ɡdje/
Upitni i odnosni prilog za mjesto; na kojem mjestu.
godina
/ˈɡɔdina/
Vremensko razdoblje od dvanaest mjeseci.
grad
/ɡrad/
Veliko naseljeno mjesto s razvijenom infrastrukturom i mnogo stanovnika.
htjeti
/ˈxtjeti/
Imati želju ili volju za nečim; željeti.
hvala
/ˈxʋala/
Riječca kojom se izražava zahvalnost.
i
/i/
Veznik kojim se povezuju riječi, izrazi ili rečenice iste vrijednosti.
ili
/ˈili/
Rastavni veznik kojim se izražava izbor između mogućnosti.
imati
/ˈimati/
Posjedovati nešto; raspolagati nečim.
ići
/ˈitɕi/
Kretati se pješice s jednog mjesta na drugo.
ja
/ja/
Lična zamjenica prvog lica jednine kojom govornik označava sebe.
je
/je/
Treće lice jednine prezenta glagola biti; nalazi se, jeste.
jedan
/ˈjedan/
Osnovni broj koji označava količinu od jedne jedinice.
kad
/kad/
Upitni i odnosni prilog koji označava vrijeme; u koje vrijeme.
kada
/ˈkada/
Prilog za vrijeme; u koje vrijeme, u kojem trenutku.
kako
/ˈkakɔ/
Upitni i odnosni prilog koji označava način.
kao
/ˈkao/
Poredbena riječca kojom se izražava sličnost ili usporedba.
ko
/kɔ/
誰
用於指人的疑問及關係代詞;哪個人。
koji
/ˈkɔji/
Odnosna i upitna zamjenica kojom se izdvaja ili pobliže određuje neko ili nešto.
kroz
/krɔz/
Prijedlog koji označava prolaz nekog prostora ili vremenskog razdoblja.
kuća
/ˈkutɕa/
Građevina u kojoj ljudi žive; dom.
li
/li/
嗎
用於引出或加強疑問的助詞。
lijep
/lijep/
Koji ima ugodan izgled ili izaziva estetsko zadovoljstvo.
majka
/ˈmajka/
Ženski roditelj u odnosu na svoje dijete.
malo
/ˈmalɔ/
Prilog koji označava malu količinu, stepen ili kratko trajanje.
me
/me/
Enklitički oblik akuzativa i genitiva zamjenice ja; mene.
mi
/mi/
Lična zamjenica prvog lica množine kojom se označava govornik i drugi.
mnogo
/ˈmnɔɡɔ/
Prilog koji označava veliku količinu ili visok stepen.
more
/ˈmɔre/
Velika slana vodena površina koja pokriva veliki dio Zemlje.
moći
/ˈmɔtɕi/
Biti u stanju ili imati mogućnost da se nešto uradi.
može
/ˈmɔʒe/
Treće lice jednine prezenta glagola moći; ima mogućnost.
na
/na/
Prijedlog koji označava mjesto na površini nečega ili usmjerenost.
ne
/ne/
Riječca kojom se poriče radnja, stanje ili izražava odbijanje.
nema
/ˈnema/
Bezlični oblik kojim se izražava nepostojanje ili odsustvo nečega.
nije
/ˈnije/
Odrični oblik trećeg lica jednine prezenta glagola biti.
ništa
/ˈniʃta/
Odrična zamjenica koja označava odsustvo bilo koje stvari.
njega
/ˈɲeɡa/
Naglašeni oblik akuzativa i genitiva zamjenice on; njega.
njegov
/ˈɲeɡɔʋ/
Prisvojna zamjenica koja izražava pripadanje muškom licu.
novi
/ˈnɔʋi/
新的
最近形成、取得,或首次出現的。
od
/ɔd/
從
表示來源、起點或所屬的介詞。
on
/ɔn/
Lična zamjenica trećeg lica jednine muškog roda.
ona
/ˈɔna/
Lična zamjenica trećeg lica jednine ženskog roda.
onda
/ˈɔnda/
Prilog koji označava vrijeme nakon nečega ili u prošlosti; tada, zatim.
otac
/ˈɔtats/
Muški roditelj u odnosu na svoje dijete.
ovaj
/ˈɔʋaj/
Pokazna zamjenica koja upućuje na nešto blisko govorniku.
ovako
/ˈɔʋakɔ/
這樣
表示做某事的方式;以這種方式。
ovdje
/ˈɔʋdje/
Prilog za mjesto koji označava blizinu govornika; na ovom mjestu.
ovo
/ˈɔʋɔ/
Pokazna zamjenica srednjeg roda za nešto blisko govorniku.
pa
/pa/
Veznik koji izražava posljedicu ili nadovezivanje; onda, zatim.
po
/pɔ/
Prijedlog koji označava način, kretanje ili raspored.
posao
/ˈpɔsaɔ/
Djelatnost koju čovjek obavlja radi zarade; zaposlenje ili zadatak.
prijatelj
/ˈprijatel̠/
朋友
與我們有親密而真誠的情誼的人。
prvi
/ˈpr̩ʋi/
Koji dolazi na početku niza, prije svih ostalih.
raditi
/ˈraditi/
Obavljati neki posao ili djelatnost; činiti nešto.
reći
/ˈretɕi/
Izgovoriti, saopćiti nešto riječima.
riječ
/ˈrijetʃ/
Osnovna jedinica jezika koja ima značenje; ono što se izgovori.
ruka
/ˈruka/
手臂
身體從肩膀到指尖的部分,用來抓握和工作。
sa
/sa/
和;從
表示陪同、工具或起點的介詞;s。
sada
/ˈsada/
Prilog koji označava sadašnji trenutak; u ovom trenutku.
sam
/sam/
Prvo lice jednine prezenta glagola biti; jesam.
samo
/ˈsamɔ/
Prilog koji izražava ograničenje; ni više ni manje nego to.
sav
/saʋ/
Zamjenica koja obuhvata cjelinu ili ukupnost nečega.
se
/se/
自己
指向動作主語的反身代名詞。
si
/si/
Drugo lice jednine prezenta glagola biti; jesi.
su
/su/
Treće lice množine prezenta glagola biti; jesu.
svaki
/ˈsʋaki/
Zamjenica koja pojedinačno obuhvata sve članove neke skupine.
sve
/sʋe/
Neodređena zamjenica koja obuhvata cjelinu ili sve stvari.
taj
/taj/
Pokazna zamjenica za nešto što je blizu sagovornika ili već spomenuto.
tako
/ˈtakɔ/
Prilog koji označava način ili stepen; na taj način, u tolikoj mjeri.
te
/te/
Sastavni veznik kojim se povezuju rečenice; i, pa.
ti
/ti/
Lična zamjenica drugog lica jednine kojom se oslovljava sagovornik.
treba
/ˈtreba/
Biti potrebno; valjati da se nešto uradi.
u
/u/
Prijedlog koji označava mjesto unutar nečega ili kretanje prema unutra.
velik
/ˈʋelik/
Koji ima znatne dimenzije, obim ili važnost; koji nije mali.
već
/ʋetɕ/
Prilog koji označava da se nešto dogodilo ranije nego što se očekivalo.
vidjeti
/ˈʋidjeti/
Opažati okom; primijetiti nešto očima.
voda
/ˈʋɔda/
Bezbojna tekućina bez mirisa i okusa, neophodna za život.
vrijeme
/ˈʋrijeme/
Trajanje pojava mjereno satima, danima i godinama.
vrlo
/ˈʋr̩lɔ/
Prilog kojim se pojačava značenje pridjeva ili priloga; veoma.
za
/za/
Prijedlog koji označava svrhu, namjenu ili cilj.
zašto
/ˈzaʃtɔ/
Upitni prilog kojim se traži razlog ili uzrok nečega.
znati
/ˈznati/
Imati saznanje ili vještinu o nečemu.
čovjek
/ˈtʃɔʋjek/
Ljudsko biće; odrasla muška osoba.
što
/ʃto/
Upitna i odnosna zamjenica za neživo; koja stvar.
život
/ˈʒiʋɔt/
Postojanje živih bića; tok nečijeg postojanja od rođenja do smrti.